Ideja ti je poput zrna žita.
Možeš uzalud da baciš seme na zemlju koja nije plodna.
Pokušaš li da začneš klicu na plodnoj njivi, može da se dogodi da ne bude dovoljno ni kiše, ni blagoga sunca.
Mogu vetrovi da raznesu zametke tvojih ideja do okolnih polja gde će se lakše primiti, pa drugi krenu da je oblikuju “po svom”.
A može i ovako…

Nekada davno, beše reč.
Tačnije, postojao je skup reči koje su sačinjavale smislenu rečenicu. Smisao joj je udahnula gimnazijska profesorka srpskog jezika i književnosti, Sonja Popović.
Njen cilj: motivisati plahovitu tinejdžerku koja je pisala sastave nemogućim stilom da nastavi da piše.
Način: Sonja je pismene sastave ove tinejdžerke čitala pred drugim gimnazijalcima kao primere dobre prakse.
Rečenica je zvučala otprilike ovako:
“Bojana ima neverovatan osećaj za književnost.”
Beše to rečenica koja je obuhvatila sva moja kasnija stilska poigravanja.
Pisati kroz OSEĆAJ.
Ova životna filozofija je obeležila prvo književno delo koje je kompletirano i izdato 2025. godine.

Nekad se zapitam nije li ga napisao kakav vankanonski antihrist koji se usudio, još u obličju žene (!) da naruši definiciju klasičnog romana.
S razlogom ono što je klasično nazivamo vanvremenskim delom. Nadživelo je vekove, ali i ponelo trag vremena u kom je nastalo, najčešće u nepovoljnim okolnostima.
Stoga, treba li da čekamo idealne okolnosti ako je ideja već prisutna?
Naše delo ne mora biti evergreen. Uostalom, zašto očekujemo da delo bude “veliko” ako je ideja veća od njega samog?
Mi smo kao ljudi tek delimično snađena bića u ovom svetu, a ideja je, po nepisanom pravilu, veća od svakog čoveka ponaosob. Naročito kada dođe njeno vreme!

Iako je ideja vremenski sazrela, uzalud sam čekala.
Čekala sam bolje dane, bistriji fokus, trezveniju glavu, doslednost i disciplinu.
Nisam ih dočekala.
Prvu knjigu sam često pisala u suzama, ponajviše noću, dok spava pošten svet. Pisala sam je nakon što bi mi telo bilo razneto treninzima, a mozak upadao u vrtoglava stanja izazvana nesanicom i ogromnom količinom dnevnih nadražaja.
Pisala sam je prigrlivši svoju visoku senzitivnost.

Pisala sam ovu knjigu lagano se upoznajući sa idejama koje su se formirale unutar početne ideje. Proces je ličio na ćelijsku deobu.
Pasus po pasus, dijalog po dijalog, formirao se moj Frankenštajn. Poželela sam da mu udahnem život, mada sam odlično znala da ga neće svi razumeti i svesrdno dočekati. Neki će se možda i uplašiti.
Ipak, takvo kakvo je, delo je zakoračilo u svet, a ja sam imala dovoljno sreće (i pameti) da je oko mog rada već postojala zajednica.
KLJUČNA IDEJA: Odlučila sam da napravim eksperiment.

Osim dragih ljudi koji me već poznaju, zacrtala sam novi cilj: da moje delo organskim putem dospe do slučajnih čitalaca koji u životu nisu čuli za tamo neku Bojanu koja “ima osećaj za književnost“.
Stala sam rečima i svojim delom pred publiku, bez grandioznih očekivanja.
Ono što je usledilo, ni u jednom slučaju nije bilo iznuđeno.
Sada su to već na stotine komentara koji su sleteli u moju dušu pravo iz srca čitalaca. Vrednovala sam one koji su stigli do poslednje rečenice u knjizi, a ponekad i napisali:
“Ali kraj…kako mi se sviđa kraj!”

Jedno delo nastavlja da živi kroz ljude koji ga čitaju.
Jedna rečenica žene po imenu Sonja pala je na plodno tle i godinama kao ideja sazrevala ne bi li se otelotvorila kroz književnost.
Oblikovanje ideje nije bilo brzo, niti lako, ali, eto – jedna žena se usudila podstaknuta drugim ženama.
Ideja se našla izložena pred (varljivim) ljudskim sudom.
Nisam se prevarila.
Knjiga je bačena!
Ne i odbačena.

Ideja može biti odbačena i lako zamenjena drugom. No, ako ti se određena ideja već godinama mota duž svih meridijana tela i osećaš je u svom sistemu kao zdrav poziv, vreme je da joj se posvetiš.
Da je iz misli prevedeš u reči, a reči u dela.
Za početak – jedno delo.
Zapitaj se: Da li bi takva ideja uopšte našla mesto u tvom umu da nije moguća?
Sve fotografije: Ivana Srbljanin
Tekst napisala: Bojana Nedeljković
Tekst je pisan sa ciljem da se sačuva sećanje na Sonju Popović i pruži zahvalnost Sonji Leštar, kao i svim Sonjama čija se revolucionarna ideja primila na najplodnijem tlu – među mladošću Srbije.❤️
